Etički kodeks

           VIJEĆE PREDSJEDNIKA SVIH SUDAČKIH VIJEĆA U REPUBLICI HRVATSKOJ
                                                                        2951

Na temelju članka 107. Zakona o sudovima (»Narodne novine«, broj 150/05) Vijeće kojega čine predsjednici svih Sudačkih vijeća u Republici Hrvatskoj je na sjednici održanoj na Vrhovnom sudu Republike Hrvatske 26. listopada 2006. godine, donijelo

                                                  KODEKS SUDAČKE ETIKE


Radi ostvarenja najviših vrijednosti ustavnog poretka Republike Hrvatske – vladavine prava, ustavnosti i zakonitosti, humanosti i etike, zaštite ljudskih prava i sloboda;
radi ostvarenja neovisnosti, nepristranosti, stručnosti, jednakosti i dostojanstva sudačkog poziva;
radi jačanja svijesti o osobnoj i profesionalnoj odgovornosti, savjesnosti i učinkovitosti u obnašanju sudačke dužnosti;
radi stalnog razvijanja i unapređivanja međuljudskih odnosa sudaca, kao i odnosa prema zaposlenicima i sudionicima sudskih postupaka;
radi promicanja načela visokih etičkih standarda,
radi zakonitog i pravodobnog pružanja pravne zaštite građanima, pravnim osobama i svim drugim ovlaštenim sudionicima postupka,
radi jačanja povjerenja javnosti u pravednost i učinkovitost sudačkog poziva;
uzimajući u obzir međunarodna načela sadržana u:
– Općoj deklaraciji o ljudskim pravima Opće skupštine Ujedinjenih naroda (Rezolucija broj 217A (III) od 10. prosinca 1948.);
– Rezoluciji Ujedinjenih naroda »Temeljna načela neovisnosti sudstva« iz 1985. godine;
– Rezoluciji Ujedinjenih naroda »Ljudska prava i pravosuđe« od 22. listopada 1993. broj 50/181 i 20. prosinca 1993. broj 48/137;
– Deklaraciji o pravima i odgovornostima pojedinaca, grupa i društvenih tijela za promicanje i zaštitu prihvaćenih ljudskih prava i temeljnih sloboda (Rezolucija Opće skupštine Ujedinjenih naroda 53/44 usvojena 8. ožujka 1999.);
– Preporuci Vijeća Europe broj R (94) 12 o neovisnosti, nepristranosti, učinkovitosti i ulozi sudaca;
– Bangalorškim načelima ponašanja sudaca;
– Europskoj povelji o zakonima za suce usvojenoj od 8. do 10. srpnja 1998. u Vijeću Europe;
kao i drugim dokumentima međunarodne zajednice,

Kodeks sudačke etike određuje:

1. Kodeks
Kodeks sudačke etike skup je etičkih načela nužnih za uspješno obnašanje sudačke dužnosti.

2. Ustavnost i zakonitost
Dužnost je suca suditi po Ustavu, zakonu i na osnovi međunarodnih ugovora koji su dio pravnog poretka Republike Hrvatske te primjenjivati i druge propise koji su donijeti sukladno Ustavu, međunarodnim ugovorima ili zakonima Republike Hrvatske.

3. Humanost i etika
Sudac se u profesionalnom postupanju i u privatnom životu mora ponašati humano te primjenjivati najviša etička načela u skladu sa standardima profesionalne i opće kulture.

4. Neovisnost
Sudac je dužan postupati neovisno u odnosu na društvo, društvene skupine i pojedince te je dužan postupati i odlučivati samo u skladu sa savjesnim tumačenjem i primjenom propisa.

5. Nepristranost
Sudac mora obnašati svoju dužnost nepristrano i bez predrasuda ili naklonosti u odnosu na rasu, boju kože, vjeru, nacionalnu pripadnost, životnu dob, bračni status, spolnu orijentaciju, socijalni i imovinski položaj, političku opredijeljenost i svaku drugu različitost.
Sudac je dužan suzdržati se od davanja izjava ili komentara kojima bi se u postupku mogla narušiti pravičnost suđenja i stvoriti dojam pristranosti.

6. Stručnost
Od suca se traži visoka razina znanja u poznavanja prava i njegove primjene kako bi bio sposoban stručno obnašati sudačku dužnost.
Sudac ima pravo i dužnost sudjelovati u ponuđenim programima stručnog usavršavanja.

7. Jednakost
U obnašanju sudačke dužnosti sudac je dužan pristojno, obzirno, s poštovanjem i na jednaki način odnositi se prema svim sudionicima sudskog postupka.
Jednako postupanje prema svim sudionicima postupka sudac će zahtijevati i od zaposlenika u sudu i svih drugih koji su pod njegovim službenim utjecajem.

8. Dostojanstvo sudačkog poziva
Sudac je dužan obnašanjem sudačke dužnosti i aktivnostima izvan suda razvijati standarde ponašanja koji pridonose očuvanju ugleda i dostojanstva suda i sudačkog poziva.
Sudac mora izbjegavati svako ponašanje koje je nedostojno i koje stvara dojam nedoličnosti sudačkom položaju, prihvaćajući i ona ograničenja koja bi se drugim građanima činila opterećujućima.
Sudac je dužan čuvati ugled sudačkog poziva i položaja kroz pisanu i izgovorenu riječ.
U obnašanju dužnosti predsjednika suda ili predsjednika odjela sudac ne smije stvarati ozračje vlastite nadređenosti.
Sudac ne smije obavljati ni jednu javnu ili privatnu, plaćenu ili neplaćenu dužnost, koja nije u skladu s položajem suca.
Sudac ne smije dopustiti da njegova obitelj neprilično utječe na njegovo postupanje i odlučivanje u obavljanju sudačkog poziva.
Sudac se ne smije koristiti ugledom svog poziva kako bi ostvario ili unaprijedio svoje privatne interese, interese članova svoje obitelji ili bilo čije druge interese.
Sudac ne smije dopustiti da članovi njegove obitelji, zaposlenici u sudu ili bilo tko drugi podređen autoritetu sudačke dužnosti prihvati dar, zajam ili uslugu za ono što bi sudac u obnašanju svoje dužnosti učinio ili propustio učiniti.
Sudac se izvan sudačke dužnosti ne smije baviti davanjem pravnih savjeta ili pružanjem pravne pomoći.
Sudac ni nakon prestanka sudačke dužnosti, osim ako to ne zahtijevaju pravila postupka, ne smije djelovati u bilo kojem svojstvu u predmetu u kojem je postupao za vrijeme obnašanja sudačke dužnosti, kao ni u predmetima koji su u svezi s tim predmetom.

9. Odgovornost
Sudac je dužan predmete kojima je zadužen rješavati redoslijedom tako da ne daje prednost nekoj od stranaka u postupku.
Sudac je dužan paziti da u njegovu radu na pojedinim predmetima nema nepotrebnog zastoja te je dužan u najkraćem mogućem roku provesti postupak u kojem odlučuje.
Sudac je odgovoran za racionalno raspoređivanje posla u okvirima pune iskorištenosti radnog vremena.
Sudac ne smije otkriti povjerljive obavijesti za koje sazna tijekom obnašanja dužnosti, osim ako to zahtijeva službena dužnost.

10. Marljivost
Sudac je dužan uložiti sav svoj trud i znanje u ostvarenje najboljih radnih rezultata, pazeći pritom da količina ostvarenih zadataka ne bude na štetu njihove kvalitete.
Sudac je dužan u skladu sa svojim mogućnostima i interesima posvetiti se ne samo radnim zadacima i odgovornostima vezanima za sud i donošenje sudskih odluka, već i drugim zadacima važnima za sudački poziv i funkcioniranje suda.
Izvansudske aktivnosti suca ne smiju ometati njegovo redovito i uredno obnašanje sudačke dužnosti.

11. Sloboda udruživanja
Suci imaju pravo osnivati strukovne udruge i sudjelovati u radu tih udruga koje će, radi zaštite i promicanja sudačkog poziva, zastupati njihove interese te štititi njihovu neovisnost i položaj sudbene vlasti.

12. Odnos prema javnosti
Sudac je dužan u javnim istupima promicati ugled sudačkog poziva.
Sucu je zabranjeno iznositi mišljenje o određenim sudskim postupcima koji su u tijeku i o odlukama sudova u tim postupcima.
Sudac može sudjelovati u javnim raspravama o pravu, pravnom sustavu i funkcioniranju pravosuđa.
Kada nastupa u javnosti ili kada komentira društvene pojave putem javnih glasila, pisanih članaka, radio ili televizijskih programa, na javnim skupovima, predavanjima i slično, sudac mora nastojati da njegov nastup bude utemeljen na propisima, a izneseni stavovi i njegovo sveukupno ponašanje u skladu s odredbama ovog Kodeksa.
Sudac treba izbjegavati isticanje svoje osobe te izražavanje svojih stavova i mišljenja tijekom i u povodu postupka, osobito putem medija.

13. Odnos prema sucima i zaposlenicima u sudu
Suci su dužni korektno se odnositi prema svim zaposlenicima u sudu.
Suci su dužni međusobno razvijati i održavati dobre kolegijalne odnose i stručnu suradnju.
Sudac je dužan pomagati sudskim savjetnicima u njihovom stručnom usavršavanju.
Sudac je dužan sudačkim vježbenicima omogućiti usavršavanje pravnog znanja u sudskoj praksi, pri čemu treba nastojati da stečena znanja i primjena pravne teorije u praksi budu temeljiti.
Sudac je dužan kod sudskih savjetnika i sudačkih vježbenika razvijati razinu etičkog ponašanja u skladu s ovim Kodeksom.

14. Povrede Kodeksa
Poštivanje Kodeksa je sudačka obveza.
Svatko ima pravo ukazati na ponašanje suca suprotno odredbama ovog Kodeksa.
Predsjednik sudačkog vijeća suda u kojem sudac na kojeg se pritužba odnosi obnaša dužnost, izložit će pritužbu sudačkom vijeću.
Sudačko vijeće će sucu omogućiti da se očituje o pritužbi.
Ako sudačko vijeće utvrdi da je pritužba osnovana, donijet će odluku kojom utvrđuje povredu ovog Kodeksa.
Protiv odluke vijeća o povredi ovog Kodeksa sudac ima pravo prigovora u roku od osam dana od dostave odluke. O prigovoru odlučuje Vijeće iz članka 107. stavka 2. Zakona o sudovima, većinom glasova svih članova Vijeća.
Pravomoćna odluka dostavlja se predsjedniku suda u kojem sudac obnaša dužnost.
Odredbe o povredama ovog Kodeksa u primjeni su na kršenja odredaba Kodeksa nastala nakon njegovog stupanja na snagu.

15. Završne odredbe
Ovaj Kodeks prihvaćen je na sjednici Vijeća predsjednika sudačkih vijeća Republike Hrvatske dana 26. listopada 2006. te je istog dana stupio na snagu, a bit će objavljen u Narodnim novinama.

Zagreb, 26. listopada 2006.

Predsjednica Sudačkog vijeća
Vrhovnog suda Republike Hrvatske
Davorka Lukanović-Ivanišević, dipl. iur., v. r.

 

 

 

VLADA REPUBLIKE HRVATSKE


1186
Na temelju članka 25. stavka 2. Zakona o državnim službenicima (»Narodne novine«, broj 92/2005), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 28. travnja 2006. godine, donijela



ETIČKI KODEKS
DRŽAVNIH SLUŽBENIKA
OPĆE ODREDBE



Članak 1.
Etičkim kodeksom državnih službenika uređuju se pravila dobrog ponašanja državnih službenika, utemeljena na Ustavu, ratificiranim i objavljenim međunarodnim ugovorima te zakonima i drugim propisima Republike Hrvatske.
Članak 2.
Etički kodeks državnih službenika (u daljnjem tekstu: Etički kodeks) sadrži pravila dobrog ponašanja državnih službenika prema građanima i u međusobnim odnosima državnih službenika.
Članak 3.
Etičkim kodeksom građani se upoznaju s ponašanjem koje imaju pravo očekivati od državnih službenika (u daljnjem tekstu: službenik).
Članak 4.
U obavljanju državne službe, službenici se pridržavaju odredaba Etičkoga kodeksa.
ZAŠTITA OSOBNOG UGLEDA I UGLEDA DRŽAVNE SLUŽBE
Članak 5.
Službenik, u obavljanju dužnosti primjenjuje načela državne službe i načela ponašanja državnih službenika, propisana Zakonom o državnim službenicima i drugim propisima.
Članak 6.
U obavljanju dužnosti i ponašanjem na javnom mjestu službenik pazi da ne umanji osobni ugled i povjerenje građana u državnu službu.
Članak 7.
U obavljanju privatnih poslova službenik ne koristi službene oznake ili autoritet radnog mjesta u državnoj službi.
ODNOS SLUŽBENIKA PREMA GRAĐANIMA
Članak 8.
U odnosu prema građanima službenik postupa profesionalno, nepristrano i pristojno.
Službenik u obavljanju dužnosti primjenjuje stručno znanje na takav način da građanima pomaže u ostvarivanju njihovih prava, postupajući pritom u skladu s načelom zakonitosti i načelom zaštite javnog interesa.
Članak 9.
U službenom ophođenju s građanima službenik se služi hrvatskim jezikom i razumljivim rječnikom.
Članak 10.
Službenik postupa jednako prema svim građanima, bez diskriminacije ili povlašćivanja na osnovi dobi, nacionalnosti, etničke ili socijalne pripadnosti, jezičnog i rasnog podrijetla, političkih ili vjerskih uvjerenja ili sklonosti, invalidnosti, obrazovanja, socijalnog položaja, spola, bračnog ili obiteljskog statusa, spolne orijentacije ili na bilo kojoj drugoj osnovi.
Službenik postupa s posebnom pažnjom prema osobama s invaliditetom i drugim osobama s posebnim potrebama.
MEĐUSOBNI ODNOSI DRŽAVNIH SLUŽBENIKA
Članak 11.
Međusobni odnosi službenika temelje se na uzajamnom poštivanju, povjerenju, suradnji, pristojnosti i strpljenju.
Članak 12.
Službenik ne ometa druge službenike u obavljanju njihovih dužnosti.
Službenici međusobno razmjenjuju mišljenja i informacije o pojedinim stručnim pitanjima.
Članak 13.
Nadređeni službenik potiče službenike na kvalitetno i učinkovito obavljanje državne službe, međusobno uvažavanje, poštivanje i suradnju, te primjeren odnos prema građanima.
JAVNI NASTUPI SLUŽBENIKA
Članak 14.
U svim oblicima javnih nastupa i djelovanja u kojima predstav¬lja državno tijelo, službenik iznosi stavove državnog tijela, u skladu s propisima, dobivenim ovlastima, stručnim znanjem i odredbama Etičkoga kodeksa.
U javnim nastupima u kojima službenik ne predstavlja državno tijelo, a koji su tematski povezani s državnom službom, službenik ističe da iznosi osobne stavove.
Pri iznošenju stavova državnog tijela i osobnih stavova, službenik pazi na osobni ugled i ugled državne službe.
PRITUŽBE NA NEPOŠTIVANJE ETIČKOGA KODEKSA
Članak 15.
Građani i službenici mogu se obratiti čelniku državnoga tijela pritužbom na ponašanje službenika, za koje smatraju da je protivno odredbama Etičkoga kodeksa.
Pritužbe razmatra čelnik tijela i po potrebi pokreće postupak zbog povrede službene dužnosti, utvrđene zakonom, drugim propisom ili pravilnikom o unutarnjem redu državnog tijela.
Čelnik tijela ili osoba koju ovlasti, daje odgovor na pritužbu najkasnije u roku od 30 dana od njena podnošenja.
Članak 16.
Čelnici državnih tijela dužni su jednom godišnje, najkasnije do 31. prosinca, izvijestiti središnje tijelo državne uprave nadležno za službeničke odnose, o podnesenim pritužbama iz članka 15. Etičkoga kodeksa i postupcima koji su u svezi s njima pokrenuti.
Središnje tijelo državne uprave nadležno za službeničke odnose, objavljuje skupno izvješće na svojoj web-stranici najkasnije do 31. siječnja sljedeće godine.
UPOZNAVANJE NOVIH SLUŽBENIKA SA ETIČKIM KODEKSOM
Članak 17.
Čelnik državnoga tijela ili osoba koju on ovlasti, dužni su upoznati službenike koji se primaju u državnu službu s odredbama Etič¬koga kodeksa.
JAVNOST ETIČKOGA KODEKSA
Članak 18.
Etički kodeks ističe se na vidnom mjestu u državnom tijelu.
Etički kodeks se objavljuje na web-stranici Vlade Republike Hrvatske i web-stranicama svih državnih tijela.
POSEBNI ETIČKI KODEKSI
Članak 19.
Kada posebnosti državne službe to zahtijevaju, čelnici državnih tijela mogu, uz suglasnost Vlade Republike Hrvatske, donositi poseb¬ne etičke kodekse.
Etički kodeksi iz stavka 1. ovoga članka moraju biti usklađeni s odredbama ovoga Etičkoga kodeksa.
STUPANJE NA SNAGU
Članak 20.
Ovaj Etički kodeks stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 023-03/06-03/04
Urbroj: 5030109-06-1
Zagreb, 28. travnja 2006.
Predsjednik
dr. sc. Ivo Sanader, v. r.

VLADA REPUBLIKE HRVATSKE
3787
Na temelju članka 25. stavka 2. Zakona o državnim službenicima (»Narodne novine«, br. 92/2005, 107/2007 i 27/2008), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 14. studenoga 2008. godine donijela
IZMJENE I DOPUNE
ETIČKOG KODEKSA DRŽAVNIH SLUŽBENIKA
Članak 1.
U Etičkom kodeksu državnih službenika (»Narodne novine«, broj 49/2006) iza članka 14. dodaje se naslov »POVJERENICI ZA ETIKU I ETIČKO POVJERENSTVO« i članci 14.a, 14.b, 14.c, 14.d i 14.e koji glase:
»Članak 14.a
U svakom državnom tijelu čelnik imenuje po jednog službenika – povjerenika za etiku.
Povjerenici za etiku prate primjenu Etičkog kodeksa u državnom tijelu, promoviraju etičko ponašanje u međusobnim odnosima službenika i odnosima službenika prema građanima, daju savjete službenicima o etičkom ponašanju, zaprimaju pritužbe službenika i građana na neetičko i moguće koruptivno postupanje službenika, provode postupak ispitivanja osnovanosti pritužbe, te vode evidenciju o zaprimljenim pritužbama.
Povjerenici za etiku u postupku ispitivanja osnovanosti pritužbe samostalno izvode dokaze, odnosno zaprimaju pisane izjave službenika na kojeg se odnosi pritužba i izjave svjedoka i po potrebi izjave građana ili službenika koji je podnio pritužbu, traže pisana očitovanja od nadležnih tijela u slučaju sumnje na moguća kaznena djela, te poduzimaju druge radnje potrebne za utvrđenje činjeničnog stanja. O provedenom postupku ispitivanja osnovanosti pritužbe povjerenici za etiku dužni su podnijeti pisano izvješće čelniku tijela.
Povjerenici za etiku dužni su provesti postupak ispitivanja osnovanosti pritužbe i na temelju anonimne pritužbe.
U slučaju postojanja dvojbi o povredi Etičkog kodeksa povjerenici za etiku surađuju s Odjelom za etiku u Središnjem državnom uredu za upravu i Etičkim povjerenstvom, te provode postupak ispitivanja osnovanosti pritužbe koju im je uputio Odjel za etiku.
Povjerenici za etiku imaju pravo na posebnu naknadu, čiju visinu utvrđuje čelnik središnjeg tijela državne uprave nadležnog za službeničke odnose.
Članak 14.b
Osniva se Etičko povjerenstvo kao neovisno tijelo koje priopćenjima i upozorenjima djeluje na promicanje etičkih načela u državnim tijelima.
Etičko povjerenstvo ima šest članova, a sačinjavaju ga po dva predstavnika državnih službenika, sindikata, te po jedan predstavnik Stručne službe Hrvatskog sabora i nevladine udruge.
Na prijedlog središnjeg tijela državne uprave nadležnog za službeničke odnose, Vlada Republike Hrvatske odlukom imenuje članove Etičkog povjerenstva na vrijeme od četiri godine.
Članovi Etičkog povjerenstva između sebe biraju predsjednika.
Članovi i predsjednik Etičkog povjerenstva imaju pravo na novčanu naknadu za rad u Etičkom povjerenstvu. Visinu naknade određuje Vlada Republike Hrvatske.
Članak 14.c
Etičko povjerenstvo je neovisno u svom radu i odlukama.
Sjedište Etičkog povjerenstva je pri Uredu za socijalno partnerstvo Vlade Republike Hrvatske.
Uredske i druge administrativne poslove za Etičko povjerenstvo obavlja Ured za socijalno partnerstvo Vlade Republike Hrvatske.
Članak 14.d
Etičko povjerenstvo obavlja sljedeće poslove:
– zaprima i razmatra pritužbe građana i službenika u slučaju kada čelnik državnog tijela ili osoba koju ovlasti, ne dostavi odgovor na pritužbu u roku od 60 dana ili podnositelj pritužbe nije zadovoljan odgovorom, te ispituje osnovanost pritužbe,
– prati primjenu Etičkog kodeksa, te daje mišljenja vezana uz sadržaj Etičkog kodeksa,
– prati međunarodne standarde na području etičkog postupanja, te daje prijedloge središnjem tijelu državne uprave nadležnom za službeničke odnose za unapređenje etičkih standarda sukladno međunarodnoj praksi,
– u slučaju postojanja dvojbe da li neko ponašanje predstavlja povredu Etičkog kodeksa na zahtjev povjerenika za etiku, Odjela za etiku u Središnjem državnom uredu za upravu, državnih tijela, službeničkih sudova, službenika, građana i drugih osoba daje mišljenje o tome,
– prati primjenu propisa na području etičkog postupanja državnih službenika, te predlaže njihovu izmjenu i dopunu,
– analizira pojave povreda Etičkog kodeksa na koje ukaže Odjel za etiku u Središnjem državnom uredu za upravu i povjerenici za etiku,
– potiče i predlaže mjere za jačanje etičkih standarda u državnoj službi u odnosu na osobno ponašanje državnih službenika, mogući sukob interesa, primanje darova i koruptivno i drugo neetičko postupanje, zaštitu ugleda državne službe i osobnog ugleda državnih službenika.
U roku od trideset dana od stupanja na snagu odluke o imenovanju članova Etičkog povjerenstva, Etičko povjerenstvo donijet će poslovnik o svome radu kojim se pobliže uređuje način rada.
Članak 14.e
Kada Etičko povjerenstvo zaprimi pritužbu građana ili službenika u slučaju kada čelnik državnog tijela ili osoba koju ovlasti, ne dostavi odgovor na pritužbu u roku od 60 dana ili podnositelj pritužbe nije zadovoljan odgovorom, bez odlaganja će zatražiti izvješće od čelnika državnog tijela o provedenom postupku ispitivanja osnovanosti pritužbe i poduzetim mjerama.
Čelnik državnog tijela dužan je u roku od 15 dana izvijestiti Etičko povjerenstvo o provedenom postupku ispitivanja osnovanosti pritužbe i poduzetim mjerama.
Etičko povjerenstvo daje mišljenje o osnovanosti pritužbe i dostavlja ga podnositelju pritužbe i Odjelu za etiku Središnjeg državnog ureda za upravu u roku od 30 dana od dana zaprimanja pritužbe.«
Članak 2.
Članak 15. mijenja se i glasi:
»Građani i službenici mogu se obratiti čelniku državnog tijela i povjereniku za etiku pritužbom na ponašanje službenika u službi i izvan službe, za koje smatraju da je protivno odredbama Etičkog kodeksa.
U slučaju podnošenja pritužbe čelniku državnog tijela, čelnik državnog tijela bez odlaganja će proslijediti pritužbu povjereniku za etiku koji je dužan provesti postupak ispitivanja osnovanosti pritužbe.
Povjerenici za etiku dužni su u primjerenom roku, a najduže u roku od 30 dana od dana primitka pritužbe provesti postupak ispitivanja osnovanosti pritužbe i dostaviti pisano izvješće čelniku tijela, koji je dužan u roku od 8 dana razmotriti pritužbu i po potrebi pokrenuti postupak zbog povrede službene dužnosti, utvrđene zakonom, drugim propisom ili pravilnikom o unutarnjem redu državnog tijela. Čelnik državnog tijela obavijestit će o tome povjerenika za etiku.
Na zahtjev povjerenika za etiku, za vrijeme postupka ispitivanja osnovanosti pritužbe, čelnik državnog tijela dužan je povjerenika za etiku osloboditi obavljanja poslova radnog mjesta na koje je raspoređen.
Čelnik državnog tijela ili osoba koju ovlasti, daje odgovor na pritužbu najkasnije u roku od 60 dana od dana njena podnošenja.
U slučaju da čelnik državnog tijela ili osoba koju ovlasti, ne dostavi odgovor na pritužbu u roku od 60 dana ili podnositelj pritužbe nije zadovoljan odgovorom, podnositelj pritužbe ima pravo podnijeti pritužbu Etičkom povjerenstvu.
Članak 3.
Vlada Republike Hrvatske donijet će odluku o imenovanju članova Etičkog povjerenstva u roku od trideset dana od dana stupanja na snagu ovih izmjena i dopuna Etičkog kodeksa.
Članak 4.
Ove Izmjene i dopune Etičkog kodeksa stupaju na snagu osmog dana od dana objave u »Narodnim novinama«.
Klasa: 023-03/06-03/04
Urbroj: 5030109-08-1
Zagreb, 14. studenoga 2008.
Predsjednik
dr. sc. Ivo Sanader, v. r.