Zakon o sudskim pristojbama

Zakon o sudskim pristojbama
pročišćeni tekst zakona
(NN 74/95, 57/96, 137/02, (26/03), 125/11, 112/12, 157/13)
Zadnji update: 02.02.2014.

1. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

U postupku pred sudovima plaćaju se sudske pristojbe (u daljnjem tekstu: pristojbe) po odredbama ovoga Zakona i u visini utvrđenoj Tarifom sudskih pristojbi koja je njegov sastavni dio.

Članak 2.

Pristojbe se plaćaju:
  1. u parničnom postupku,
  2. u izvanparničnom postupku,
  3. u ovršnom postupku,
  4. u ostavinskom postupku,
  5. u zemljišnoknjižnom postupku,
  6. u kaznenom postupku po privatnoj tužbi,
  7. u postupku u upravnim sporovima,
  8. u postupku upisa u sudski registar,
  9. u postupku stečaja i likvidacije i
  10. u drugim slučajevima propisanim Zakonom.
Članak 3. (NN 157/13)

Pristojbe propisane ovim Zakonom dužna je platiti osoba na čiji se zahtjev ili u čijem se interesu poduzimaju radnje propisane zakonom.

Pristojbu za podneske ili zapisnike koji ih zamjenjuju, dužna je platiti osoba koja ih podnosi ili osoba na čiji se zahtjev sastavlja zapisnik.

Za odluke prvostupanjskog suda pristojbu je dužan platiti tužitelj ili predlagatelj.

Kada su prema ovom Zakonu dvije ili više osoba obvezne zajedno platiti pristojbu, njihova obveza je solidarna.

Članak 4. (NN 157/13)

Obveza plaćanja pristojbe, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano, nastaje:
  1. za podneske (tužbe, pravne lijekove, prijedloge za ovrhu i dr.) - u trenutku kada se predaju, a za podneske dane na zapisnik - kada je zapisnik dovršen,
  2. za odgovor na tužbu po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici,
  3. za sudske prijepise - kada se zatraže,
  4. za sudske odluke - kada se stranci ili njenom zastupniku dostavi prijepis odluke,
  5. brisano,
  6. za rješenja o nasljeđivanju - kada postanu pravomoćna,
  7. u postupku prisilne nagodbe, stečaja i likvidacije - donošenjem odluke o glavnoj diobi ili donošenjem rješenja o odobrenju prisilne nagodbe,
  8. za ostale radnje - kada se zatraži njihovo poduzimanje ili kada sud započne postupati.
Članak 5.

Pristojbe u upravnom sporu plaćaju se samo ako sud odbije ili odbaci tužbu.

Pristojbu iz stavka 1. ovoga članka, pristojbeni obveznik dužan je platiti u roku osam dana od dana primitka naloga za plaćanje pristojbe.

Članak 6.

Pristojbe propisane tarifom sudskih pristojbi plaćaju se u državnim biljezima emisije Republike Hrvatske, a u gotovom novcu plaćaju se kada je pristojbeni obveznik dužan platiti iznos pristojbi veći od 100,00 kuna.

Iznosi pristojbi izražavaju se u apsolutnom iznosu u kunama i u postocima.

Kod obračunavanja pristojbe propisane u postotku, pristojbena osnovica će se zaokružiti na cijele stotine na način, da se iznos do 50,00 kuna zaokruži na nižu stotinu, a iznos preko 50,00 kuna na višu stotinu.

Članak 7.

Državni biljezi lijepe se na podnesku ili sudskom spisu i poništavaju otiskom sudskog pečata ili štambiljom "poništeno".

Članak 8.

Pristojba u gotovom novcu plaća se kod ovlaštene organizacije za obavljanje platnog prometa u korist računa proračunskih prihoda od sudskih pristojbi.

Pristojba u gotovom novcu može se platiti i u računovodstvu suda. Ono će u roku od pet dana od dana naplate taj novac uplatiti u proračunski prihod od sudskih pristojbi

Potvrda o uplati pristojbe prilaže se uz podnesak za koji je pristojba plaćena; a kada se podnosi potvrda o plaćenoj pristojbi za sudsku odluku, podnositelj treba naznačiti za koju odluku plaća pristojbu.

Sud će na spisu utvrditi koliko je pristojbe plaćeno.

Članak 9.

Brisan.

Članak 10. (NN 157/13)

Pravo na naplatu pristojbe zastarijeva za pet godina po isteku godine u kojoj je trebalo platiti pristojbu.

Članak 11.

Prihodi od sudskih pristojbi su prihodi državnog proračuna Republike Hrvatske.

II. OSLOBOĐENJE OD PLAĆANJA PRISTOJBE

Članak 12.

Oslobođenje od plaćanja pristojbi dano u parničnom, izvanparničnom i kaznenom postupku, kao i u postupku u upravnim sporovima, primjenjuje se i u postupku izvršenja odluka donesenih u tim postupcima, ako se izvršenje zahtijeva ili predlaže u roku od tri mjeseca od dana kada je odluka stekla svojstvo izvršnosti.

Oslobođenje od plaćanja pristojbe u izvanparničnom i ovršnom postupku važi i u parničnom postupku koji nastane tijekom i povodom tih postupaka.

Članak 13. (NN 157/13)

Brisan.

Članak 14. (NN 157/13)

Brisan.

Članak 15. (NN 157/13)

Brisan.

Članak 16. (NN 157/13)

Od plaćanja pristojbi oslobođeni su:
  1. Republika Hrvatska i tijela državne vlasti,
  2. osobe i tijela koji obavljaju javne ovlasti u obavljanju tih ovlasti,
  3. radnici i namještenici u radnim sporovima i službenici u upravnim sporovima u vezi s ostvarivanjem njihovih prava iz službeničkih odnosa,
  4. radnici u upravnim sporovima koji proizlaze iz predstečajne nagodbe,
  5. invalidi domovinskog rata, na temelju odgovarajućih isprava kojima dokazuju svoj status,
  6. supružnici, djeca i roditelji branitelja poginulih, nestalih i zatočenih u domovinskom ratu, na temelju odgovarajućih isprava kojima dokazuju svoj status,
  7. supružnici, djeca i roditelji poginulih, nestalih i zatočenih u domovinskom ratu, na temelju odgovarajućih isprava kojima dokazuju svoj status,
  8. prognanici, izbjeglice i povratnici, na temelju odgovarajućih isprava kojima dokazuju svoj status,
  9. korisnici socijalne skrbi koji primaju pomoć za uzdržavanje,
  10. humanitarne organizacije i organizacije koje se bave zaštitom invalida i obitelji poginulih, nestalih i zatočenih u obavIjanju humanitarne djelatnosti,
  11. djeca kao stranke u postupcima radi uzdržavanja ili u postupcima o tražbinama na temelju toga prava,
  12. tužitelji u parnicama o priznanju materinstva i očinstva i o troškovima koji su nastali trudnoćom i porodom izvan braka,
  13. stranke koje traže vraćanje poslovne sposobnosti,
  14. maloljetnici koji traže da im se odobri stjecanje poslovne sposobnosti zato što su postali roditelji,
  15. stranke u postupku radi predaje djeteta i radi ostvarivanja odluke o održavanju susreta i druženja s djetetom,
  16. tužitelji u sporovima o pravima iz obveznoga mirovinskog i osnovnoga zdravstvenog osiguranja, o pravima nezaposlenih osoba na temelju propisa o zapošljavanju i pravima s područja socijalne skrbi,
  17. tužitelji, odnosno predlagatelji u postupcima za zaštitu ustavom zajamčenih ljudskih prava i sloboda protiv konačnih pojedinačnih akata, odnosno za zaštitu zbog nezakonite radnje i
  18. tužitelji u sporovima o naknadi štete zbog onečišćenja okoliša,
  19. sindikati i udruge sindikata više razine u parničnim postupcima za sudsku nadomjesnu suglasnost i u kolektivnim radnim sporovima te sindikalni povjerenici u parničnim postupcima u obavljanju ovlasti radničkog vijeća.
Strana država oslobođena je od plaćanja pristojbi, ako je to predviđeno međunarodnim ugovorom ili pod uvjetom uzajamnosti.

U slučaju sumnje o postojanju uvjeta iz stavka 2. ovoga članka, sud će zatražiti objašnjenje od Ministarstva pravosuđa.

Odredba stavka 1. točke 10. ovoga članka odnosi se na one humanitarne organizacije za koje to odredi ministar nadležan za poslove socijalne skrbi.

Odredba stavka 1. ovoga članka ne odnosi se na tijela općina i gradova, osim ako sukladno posebnom zakonu na njih nije preneseno obavljanje javnih ovlasti.

Članak 17. (NN 157/13)

Skrbnik osobe čije je boravište nepoznato, skrbnik imovine čiji je vlasnik nepoznat i privremeni zastupnik stranke kojeg je postavio sud tijekom postupka, nisu dužni plaćati pristojbe za osobu koju zastupaju. Ove pristojbe naplaćuju se iz imovine osobe koja je zastupana.

Obveza plaćanja pristojbe iz prethodnog stavka nastaje nakon pravomoćnog završetka postupka.

Sud će neplaćene pristojbe unositi u evidenciju pristojbi i nakon pravomoćnog završetka postupka postupiti po odredbama članka 39. do 42. ovoga Zakona.

Članak 18.

Kad više osoba zajednički predaju podnesak i poduzimaju radnje u postupku, a jedna ili više njih oslobođene su plaćanja pristojbe, osoba koja nije oslobođena treba platiti pristojbu samo prema vrijednosti onog dijela predmeta spora koji otpada na nju.

Ako je vrijednost predmeta spora određena primjenom odredaba članka 30. ovoga Zakona, vrijednost dijela predmeta spora koja otpada na osobu koja nije oslobođena plaćanja pristojbe utvrdit će se tako da se ukupna vrijednost predmeta spora podijeli brojem osoba koje zajednički nastupaju u postupku. Tako će se učiniti i kad je vrijednost predmeta spora određena primjenom odredaba članaka 21. do 29. ovoga Zakona, ali se drugačije ne može utvrditi vrijednost dijela predmeta spora koji otpada na osobu koja nije oslobođena plaćanja pristojbe.

Članak 19. (NN 157/13)

Kada stranka oslobođena od plaćanja pristojbi uspije postupku, pristojbe koje bi trebala platiti da nije bila oslobođena, platit će stranka koja nije oslobođena od plaćanja pristojbi i to u omjeru u kojem je oslobođena stranka uspjela u postupku.

Obveza plaćanja pristojbe iz prethodnog stavka nastaje nakon pravomoćnog završetka postupka.

Članak 20. (NN 157/13)

Sud mora voditi evidenciju pristojbi što ih treba platiti oslobođena osoba, ako u postupku sudjeluju osoba oslobođena od plaćanja pristojbi i osoba koja nije oslobođena.

Evidencija pristojbi zaključuje se nakon pravomoćnog završetka postupka. Kada se postupak završi na način propisan člankom 19. ovoga Zakona, sud će prema članku 39. ovoga Zakona, donijeti rješenje za plaćanje pristojbe osobi koja je obvezna platiti pristojbu.

III. UTVRĐIVANJE VRIJEDNOSTI RADI NAPLATE PRISTOJBE

1. U parničnom postupku

Članak 21.

U parničnom postupku plaćaju se pristojbe prema vrijednosti predmeta spora.

Vrijednost predmeta spora radi naplate pristojbe (u daljnjem tekstu: vrijednost predmeta spora) utvrđuje se prema vrijednosti koju ima predmet spora u vrijeme podnošenja tužbe.

Za utvrđivanje vrijednosti predmeta spora odgovarajuće se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.

Članak 22.

Kada je predmet spora pravo na uzdržavanje ili potraživanje pojedinih iznosa zakonskog uzdržavanja, vrijednost predmeta spora utvrđuje se prema zbroju zatraženih davanja za tri mjeseca, ako se uzdržavanje ne traži za kraće vrijeme.

Članak 23.

Vrijednost predmeta spora kada je jednom tužbom obuhvaćeno više zahtjeva protiv istog tuženika, bez obzira temelje li se svi zahtjevi na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi ili ne, određuje se prema zbroju vrijednosti svih zahtjeva.

Vrijednost predmeta spora u slučaju suparničarstva kada su predmet spora zahtjevi ili obveze iste vrste koje se temelje na bitno istovrsnoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, te ako postoji stvarna i mjesna nadležnost istog suda za svaki zahtjev i za svakog tuženika, određuje se prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva.

Vrijednost predmeta spora određuje se prema zahtjevu čija je vrijednost veća, u slučaju kada je jednom tužbom obuhvaćeno dva ili više tužbenih zahtjeva koji su u međusobnoj svezi, tako da sud slijedeći od tih zahtjeva prihvati, ako nade da je neosnovan onaj zahtjev koji je istaknut ispred njega, te u slučaju kada je jednom tužbom obuhvaćeno dva ili više tuženika prema kojima se ističe isti zahtjev ili se prema pojedinim od njih ističu različiti zahtjevi koji su u međusobnoj svezi, a isti sud je stvarno i mjesno nadležan za svaki od tih zahtjeva, i to tako da sud prihvati zahtjev prema sljedećem tuženiku, ako je pravomoćno odbijen prema onome koji je u tužbi naveden prije njega.

Članak 24.

U parnicama za diobu imovine kao vrijednost predmeta spora uzima se vrijednost onoga dijela imovine za koju tužitelj traži da se diobom izdvoji iz zajedničke imovine.

Članak 25.

Kada je predmet spora pravo na nasljeđivanje na cijeloj ostavini kao vrijednost preameta spora uzima se vrijednost čiste ostavine, a ako je predmet spora dio ostavine iIi određena stvar iz ostavine, kao vrijednost predmeta spora uzima se samo vrijednost toga dijela ostavine ili stvari.

Članak 26. (NN 157/13)

Vrijednost predmeta spora u vlasničkim sporovima o nekretninama određuje se prema tržišnoj vrijednosti nekretnine koja je predmet spora izraženoj u cijeni koja se za određenu nekretninu može postići na tržištu u mjestu gdje se nekretnina nalazi..

Članak 27.

U parnicama u kojima je predmet spora izvršenje kakve radnje, trpljenja, nečinjenja ili izjava volje ili utvrđivanje postojanja iIi nepostojanja određenog prava ili pravnog odnosa iIi utvrđivanje istinitosti iIi neistinitosti neke isprave, kao vrijednost predmeta spora uzima se iznos koji je tužitelj naznačio u tužbi, ali ne manji od 10.000,00 kuna.

Članak 28.

U parnicama za poništenje pravorijeka arbitraže kao vrijednost predmeta spora uzima se iznos koji je stranci dosuđen, a ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčani iznos, mjerodavna je vrijednost koju je tužitelj naznačio u tužbi, ali ne manja od 50.000,00 kuna.

U parnicama za proglašenje prestanka važnosti ugovora o arbitraži, kao vrijednost predmeta spora uzima se iznos od 50.000,00 kuna.

Članak 29.

Kao vrijednost predmeta spora uzima se
  1. u sporovima o otkazu ugovora o najmu ili zakupu
    - jednogodišnji iznos najamnine ili zakupnine, ali ne manji od 20.000,00 kuna,
  2. brisano,
  3. u sporovima zbog smetanja posjeda - iznos od 5.000,00 kuna,
  4. u sporovima radi utvrđivanja ili osporavanja očinstva ili materinstva - iznos od 10.000,00 kuna,
  5. u sporovima radi utvrđivanja postojanja ili nepostojanja braka, poništenja braka ili razvoda braka - iznos od 5.000,00 kuna,
  6. brisano,
  7. u sporovima o utvrđivanju reda prvenstva tražbina u ovršnom postupku - visina potraživanja, ali ne u iznosu većem od 10.000,00 kuna.
Kada se zajedno s bračnim sporom ili sporom radi utvrđivanja očinstva ili materinstva raspravlja i o zahtjevu za uzdržavanje djeteta ili supružnika, naplaćivat će se samo jedna pristojba i to prema vrijednosti prema kojoj se naplaćuje pristojba za bračni spor ili za spor o utvrđivanju očinstva ili materinstva.

Kada se traži osiguranje dokaza prije pokretanja parnice, kao vrijednost mjerodavna za naplatu pristojbe uzima se iznos od 5.000,00 kuna.

Članak 30.

Kada se prema odredbama članka 21. do 29. ovoga Zakona ne može utvrditi vrijednost predmeta spora, pristojba će se naplaćivati na iznos od 10.000,00 kuna.

Članak 31.

Sud će rješenjem odrediti vrijednost radi naplate pristojbe kada tuženik prigovori previsoko naznačenoj vrijednosti predmeta spora u tužbi.

Tuženik može podnijeti prigovor iz stavka 1. ovoga članka najkasnije na pripremnom ročištu ili ako pripremno ročište nije održano, na prvom ročištu za glavnu raspravu prije početka raspravljanja o glavnoj stvari.

Sud će i po službenoj dužnosti najkasnije na pripremnom ročištu ili ako pripremno ročište nije održano, na prvom ročištu za glavnu raspravu prije početka raspravljanja o glavnoj stvari, na brz i prikladan način ispitali pravilnost vrijednosti predmeta spora naznačene u tužbi i ako posumnja da je stranka prenisko naznačila vrijednost predmeta spora zbog izbjegavanja plaćanja pravilne pristojbe, sud će rješenjem utvrditi pravu vrijednost predmeta spora.

Protiv rješenja suda o određivanju vrijednosti predmeta spora radi naplate pristojbe nije dopuštena posebna žalba.

2. U ovršnom postupku

Članak 32.

U ovršnom postupku pristojba se plaća prema vrijednosti zahtjeva.

Prilikom utvrđivanja vrijednosti zahtjeva primjenjuju se na odgovarajući način odredbe koje važe za utvrđivanje vrijednosti spora u parničnom postupku.

Troškovi postupka i sporedne tražbine uzimaju se u obzir samo ako su jedini predmet zahtjeva.

Kada je ovršnom postupku prethodila parnica o istom zahtjevu, kao vrijednost zahtjeva u ovršnom postupku uzima se vrijednost predmeta spora utvrđena u parnici, ako se ne zahtijeva manji iznos.

Članak 33.

Kada vjerovnik nije naznačio vrijednost po kojoj se može odrediti visina pristojbe, niti se ona može utvrditi po odredbama članka 32. ovoga Zakona, kao vrijednost uzima se iznos od 10.000,00 kuna.

3. U postupku u upravnim sporovima

Članak 34.

U upravnim sporovima plaća se pristojba prema vrijednosti predmeta spora kada je predmet spora procjenjiv, ako ovim Zakonom i Tarifom sudskih pristojbi nije drukčije određeno. Procjenjiv je onaj upravni spor čija se vrijednost može nesumnjivo utvrditi.

Sud odlučuje prema slobodnoj ocjeni, je li vrijednost predmeta spora procjenjiva ili neprocjenjiva.

Vrijednost procjenjivog spora utvrđuje se po odredbama koje važe za utvrđivanje vrijednosti predmeta spora u parničnom postupku.

Protiv odluke o utvrđivanju vrijednosti predmeta spora radi naplate pristojbe nije dopuštena žalba.

4. U ostalim postupcima

Članak 35.

Kada je za plaćanje pristojbe u ostavinskom postupku, postupku i u drugom izvanparničnom postupku, te u stečajnom postupku, mjerodavna vrijednost zahtjeva za utvrđivanje vrijednosti spora na odgovarajući način primijenit će se odredbe koje važe za parnični postupak, ako Tarifom sudskih pristojbi nije drukčije propisano.

5. U postupku po pravnim lijekovima

Članak 36.

Pristojba za pravni lijek plaća se prema vrijednosti predmeta spora utvrđenoj u prvostupanjskom postupku, ako je za plaćanje pristoibe za pravni lijek mjerodavna vrijednost predmeta spora.

Pristojbena osnovica za pravni lijek kojim se pobija odluka samo u jednom dijelu je vrijednost pobijanog dijela.

Pristojba za pravni lijek kojeg podnose obje stranke, određuje se posebice za svaku stranku prema vrijednosti onoga dijela odluke koji se pravnim lijekom pobija.

Pristojba za pravni lijek koji se podnosi samo protiv odluke o troškovima postupka ili o sporednim potraživanjima, plaća se prema iznosu troškova postupka iIi sporednih potraživanja.

6. Promjena vrijednosti tijekom postupka

Članak 37.

Prvobitna vrijednost ostaje kao osnovica za plaćanje pristojbe, bez obzira na to što se ta vrijednost promijenila tijekom postupka, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

Kada sud u skladu s odredbom danka 31. ovoga Zakona utvrdi novu vrijednost, za pristojbenu osnovicu uzima se utvrđena nova; vrijednost od trenutka kada to sud rješenjem priopći strankama.

Kada se vrijednost promijeni zbog preinačenja zahtjeva ili djelomičnog rješenja zahtjeva, kao vrijednost za plaćanje pristojbe uzima se promijenjena vrijednost za sve podneske i radnje nakon takve promjene. Ako se vrijednost promijenila zbog izjave stranke u podnesku, za taj podnesak plaća se pristojba prema promijenjenoj vrijednosti.

Članak 38.

Brisan.

IV. POSTUPAK RADI NAPLATE NEPLAĆENE PRISTOJBE

Članak 39. (NN 157/13)

Sud će upozoriti stranku koja je nazočna sudskoj radnji za koju treba platiti pristojbu, a pristojbu nije odmah platila, da u roku od tri dana plati pristojbu. U upozorenju skrenut će pozornost stranci na posljedice neplaćanja pristojbe u tom roku (članak 40.). Na sudskom spisu naznačit će se da je dano upozorenje. Ukoliko stranka ne postupi po upozorenju, sud će donijeti rješenje o pristojbi kojim će stranku pozvati na plaćanje pristojbe u roku od osam dana od dostave rješenja.

Rješenje o pristojbi donosi i sve radnje u postupku naplate pristojbe poduzima službenik suda koji je za to ovlašten godišnjim rasporedom poslova. Rješenje sadrži OIB stranke.

Ako stranka nije bila nazočna sudskoj radnji za koju mora platiti pristojbu, sud će donijeti rješenje o pristojbi kojim će stranku pozvati da u roku od osam dana od dostave rješenja plati dužnu pristojbu i upozoriti je na posljedice iz stavka 1. ovoga članka.

Sud će voditi evidenciju neplaćenih sudskih pristojbi.

Kada putem pošte primi podnesak za koji pristojba nije plaćena ili nije dostatno plaćena, sud će donijeti rješenje o pristojbi kojim će pozvati podnositelja podneska da u roku od osam dana od dana dostave rješenja plati pristojbu te će ga upozoriti na posljedice iz stavka 1. ovoga članka.

Rješenje o pristojbi iz stavka 1., 3. i 5. ovoga članka sadrži nalog stranci da utvrđeni iznos pristojbe u propisanom roku uplati na račun prihoda državnog proračuna Republike Hrvatske, kao i nalog Financijskoj agenciji za provedbu ovrhe na novčanim sredstvima stranke sa svih njezinih računa i oročenih novčanih sredstava prema odredbama zakona koji uređuje provedbu ovrhe na novčanim sredstvima, u slučaju ako stranka ne plati dužnu pristojbu.

Na rješenje o pristojbi iz stavka. 1. i 5. ovoga članka plaća se dodatna pristojba u iznosu od 100,00 kuna.

Članak 39.a (NN 157/13)

Protiv rješenja o pristojbi iz članka 39. stavaka 1., 3. i 5. ovoga Zakona stranka može u roku od tri dana od dana kada joj je rješenje dostavljeno podnijeti prigovor prvostupanjskom sudu.

Prvostupanjski sud može u povodu podnesenog prigovora rješenjem, koje se mora otpremiti stranci u roku od tri dana, odbaciti prigovor kao nepravodoban, nepotpun ili nedopušten; odbiti prigovor kao neosnovan i potvrditi pobijano rješenje; uvažiti prigovor i rješenje preinačiti ili ukinuti te prema potrebi predmet vratiti na ponovni postupak. Na rješenje o prigovoru se na odgovarajući način primjenjuju odredbe članka 39. stavka 6. ovoga Zakona.

Protiv rješenja iz stavka 2. ovoga članka stranka može izjaviti žalbu u roku od tri dana od dana kad ga je primila, a o žalbi odlučuje drugostupanjski sud.

Drugostupanjski sud mora u roku od osam dana od dana kad je primio žalbu dostaviti prvostupanjskom sudu rješenje o žalbi.

Spis postupka u kojem je stranka izjavila žalbu protiv rješenja iz stavka 2. ovoga članka neće se dostavljati drugostupanjskom sudu. Postupak ne smije zastati zbog toga što je stranka podnijela prigovor, odnosno izjavila žalbu u skladu s odredbama ovoga članka.

Ako je stranka pravodobno podnijela prigovor iz stavka 1. ovoga članka, rok za plaćanje pristojbe teče od dostave rješenja o prigovoru, a u slučaju da je stranka pravodobno podnijela i žalbu iz stavka 3. ovoga članka rok za plaćanje pristojbe teče od dostave rješenja drugostupanjskog suda o žalbi.

Članak 39.b (NN 157/13)

Brisan.

Članak 40. (NN 157/13)

Kada stranka ne plati pristojbu u propisanom roku iz članka 39. ovog Zakona ili o tome bez odgađanja ne obavijesti sud, sud će u daljnjem roku od 15 dana na rješenje o pristojbi, odnosno na rješenje o prigovoru staviti potvrdu o ovršnosti te dostaviti Financijskoj agenciji radi provedbe ovrhe na novčanim sredstvima stranke u skladu s odredbama zakona koji uređuje provedbu ovrhe na novčanim sredstvima. Navedene isprave predstavljaju osnovu za plaćanje u smislu zakona koji ureduje provedbu ovrhe na novčanim sredstvima.

Ako Financijska agencija u roku od godine dana ne provede ovrhu na novčanim sredstvima i oročenim novčanim sredstvima stranke u skladu s odredbama zakona koji uređuje provedbu ovrhe na novčanim sredstvima u cjelokupnom iznosu pristojbene obveze, dostavit će osnovu za plaćanje iz stavka 1. ovoga članka nadležnoj ispostavi Područnog ureda Porezne uprave prema prebivalištu, odnosno sjedištu stranke kao pristojbenog obveznika radi provedbe ovrhe na njezinoj cjelokupnoj imovini prema propisima o prisilnoj naplati poreza.

Ako Financijska agencija ne može provesti ovrhu na novčanim sredstvima i oročenim novčanim sredstvima ovršenika jer ovršenik u jedinstvenom registru računa koji vodi Financijska agencija nema otvorenih računa niti oročenih novčanih sredstava u skladu s odredbama zakona koji uređuje ovrhe na novčanim sredstvima u cjelokupnom iznosu pristojbene obveze, dostavit će odmah osnovu za plaćanje iz stavka 1. ovoga članka nadležnoj ispostavi područnog ureda Porezne uprave prema prebivalištu odnosno sjedištu stranke kao pristojbenog obveznika radi provedbe ovrhe na njezinoj cjelokupnoj imovini prema propisima o prisilnoj naplati poreza.

Ako stranka nema prebivalište, odnosno sjedište na području Republike Hrvatske, Financijska agencija će dostaviti osnovu za plaćanje iz stavka 1. ovoga članka ispostavi Područnog ureda Porezne uprave prema sjedištu suda koji je donio predmetnu osnovu za plaćanje.

Naplaćena pristojba uplaćuje se na račun prihoda državnog proračuna Republike Hrvatske, a o izvršenoj naplati obavijestit će se sud.

Članak 41. (NN 157/13)

Brisan.

Članak 42.

Prvostupanjski sud nadležan je za poduzimanje radnji u postupku radi naplate neplaćene pristojbe.

V. VRAĆANJE PRISTOJBE

Članak 43.

Pravo na vraćanje pristojbe ima osoba koja je platila pristojbu koju uopće nije morala platiti ili je pristojbu platila u iznosu većem od propisanog, kao i osoba koja je platila pristojbu za određenu sudsku radnju, a ta radnja nije obavljena.

Pravo na vraćanje pristojbe iz stavka 1. ovoga članka ima osoba koja je platila pristojbu u iznosu većem od 100,00 kuna.

Osoba koja je platila pristojbu za sudsku radnju koja nije obavljena, ne može tražiti vraćanje pristojbe za podnesak kojim je zahtijevala obavljanje radnje.

Članak 44.

Zahtjev za vraćanje pristojbe podnosi se prvostupanjskom sudu u roku 90 dana od dana kada je pristojba pogrešno uplaćena ili od dana saznanja da radnja nije obavljena.

Vraćanje pristojbe ne može se tražiti nakon proteka jedne godine od dana kada je plaćena pristojba.

Članak 45.

O zahtjevu za vraćanje pristojbe sud će donijeti rješenje i dostaviti ga Ministarstvu financija.

Ministarstvo financija na temelju rješenja iz stavka 1. ovoga članka obavlja vraćanje pristojbe na teret prihoda državnog proračuna Republike Hrvatske.

Članak 46.

U postupku radi vraćanja pristojbe ne plaća se pristojba.

VI. NADZOR NAD NAPLATOM PRISTOJBE

Članak 47.

Nadzor nad primjenom propisa o sudskim pristojbama i nadzor nad naplatom sudskih pristojbi obavlja neposredno viši sud, Ministarstvo pravosuđa i Ministarstvo financija.

VII. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 48.

Kada je pristojbena obveza za podneske, radnje i isprave nastala do dana stupanja na snagu ovoga Zakona, pristojba se plaća po dosadašnjim propisima.

Kada je do stupanja na snagu ovoga Zakona plaćena pristojba za radnju koja će se izvršiti poslije stupanja na snagu ovoga Zakona, neće se plaćati razlika između pristojbe propisane ovim Zakonom i pristojbe propisane dosadašnjim propisima, niti će se vraćati previše naplaćena pristojba.

U slučaju da nakon stupanja na snagu ovoga Zakona, viši sud ukine odluku nižeg suda koja je donesena prije nego što je ovaj Zakon stupio na snagu, neće se plaćati pristojba za novu odluku nižeg suda.

Članak 49.

Pristojbena obveza za paušalnu pristojbu iz Tar. br. 24. Tarife sudskih pristojbi koja je nastala do dana stupanja na snagu ovoga Zakona, a nije naplaćena, utvrđuje se po odredbama ovoga Zakona.

Članak 50.

Ministarstvo financija donijet će propis iz članka 14. stavka 2. ovoga Zakona u roku 30 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

Izdavanje, raspačavanje, povlačenje iz upotrebe i zamjena državnih biljega uređuje se aktom ministra financija.

Ministar financija izdaje pravnim i fizičkim osobama ovlaštenje za maloprodaju državnih biljega i određuje proviziju od prodaje državnih biljega u maloprodaji.

Ovlasti za maloprodaju upravnih biljega emisije Republike Hrvatske izdane do dana stupanja na snagu ovoga Zakona vrijede i za maloprodaju državnih biljega.

Ministar financija donijet će propise iz stavka 2. i 3. ovoga članka u roku tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

Članak 51.

Iznimno od odredbe članka 6. stavka 1. ovoga Zakona, sudske pristojbe plaćaju se u gotovom novcu do izdavanja i obavljenog raspačavanja državnih biljega.

Članak 52.

Za uporabu računalnog sustava sudskog registra stranke su dužne platiti sudsku pristojbu kao naknadu troškova.

Ministar pravosuđa u roku 6 mjeseci od stupanja na snagu ovog Zakona donijet će pravilnik o visini pristojbe iz stavka 1. ovog članka.

Članak 53.

Općinski sud naplaćivat će pristojbu iz Tar. br. 42., sve dok ne započne s radom javni bilježnik sa službenim sjedištem za područje tog općinskog suda.

Članak 54.

Na dan stupanja na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Zakon o sudskim pristojbama ("Narodne novine", br. 20/87., 55/88.,13/89., 47/89.,11/90.,18/90., 53A/91., 28/92. i 66/93.).

Članak 55.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u "Narodnim novinama".

Klasa: 412-03/95-01/01

Zagreb, 20. rujna 1995.

Prijelazne i završne odredbe iz NN 137/02

Članak 44.

Pristojbe koje nisu naplaćene do dana stupanja na snagu ovoga Zakona, obračunavat će se i naplatiti u skladu s njegovim odredbama.

Postupci za naplatu pristojbi u slučajevima u kojima je ovim Zakonom ukinuta pristojbena obveza, obustavit će se.

Članak 45.

Korisnici mirovina koji su, pozivajući se na Odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-283/97 od 12. svibnja 1998., Upravnom sudu Republike Hrvatske podnijeli tužbe protiv Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Centralne službe u Zagrebu, zbog nedonošenja rješenja o zahtjevu za usklađivanje mirovina, i čije je tužbe taj sud odbio ili odbacio, oslobađaju se obveze da plate pristojbe iz Tar. br. 30. i Tar. br. 31.

Članak 46.

Ovlašćuje se Odbor za zakonodavstvo Hrvatskoga sabora da utvrdi i izda pročišćeni tekst Zakona o sudskim pristojbama.

Članak 47.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 412-03/02-01/01
Zagreb, 13. studenoga 2002.

Prijelazne i završne odredbe iz NN 125/11

Članak 18.

Sudska pristojba u predmetima Upravnog suda Republike Hrvatske u kojima nije donesena odluka do 31. prosinca 2011., a koje je predmete preuzeo Visoki upravni sud Republike Hrvatske, plaćat će se sukladno Tar. br. 29. i 30. Zakona o sudskim pristojbama (»Narodne novine«, br. 74/95., 57/96. i 137/02.).

Članak 19.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«, osim članka 13. i 14. ovoga Zakona koji stupaju na snagu 1. siječnja 2012.

Klasa: 412-03/11-01/01

Zagreb, 21. listopada 2011.


Prijelazne i završne odredbe iz NN 157/13

Članak 32.

U predmetima u kojima sudska pristojba nije naplaćena do dana stupanja na snagu ovoga Zakona pristojba će se obračunavati i naplaćivati u skladu s odredbama ovoga Zakona.

Članak 33.

Ovaj Zakon objavit će se u »Narodnim novinama«, a stupa na snagu 1. siječnja 2014.

Klasa: 022-03/13-01/255

Zagreb, 13. prosinca 2013.

HRVATSKI SABOR