KODEKS SUDAČKE ETIKE

 

                                  VIJEĆE PREDSJEDNIKA SVIH SUDAČKIH

                               VIJEĆA U REPUBLICI HRVATSKOJ
                                                                                                                                               2951




 Na temelju članka 107. Zakona o sudovima (»Narodne novine«, broj 150/05) Vijeće

kojega čine

 predsjednici svih Sudačkih vijeća u Republici Hrvatskoj je na sjednici održanoj na

 Vrhovnom sudu

 Republike Hrvatske 26. listopada 2006. godine, donijelo

 
                                                          KODEKS SUDAČKE ETIKE


Radi ostvarenja najviših vrijednosti ustavnog poretka Republike Hrvatske – vladavine prava, ustavnosti i zakonitosti, humanosti i etike, zaštite ljudskih

prava i sloboda;
radi ostvarenja neovisnosti, nepristranosti, stručnosti, jednakosti i dostojanstva sudačkog poziva;
radi jačanja svijesti o osobnoj i profesionalnoj odgovornosti, savjesnosti i učinkovitosti u obnašanju sudačke dužnosti;
radi stalnog razvijanja i unapređivanja međuljudskih odnosa sudaca, kao i odnosa prema zaposlenicima i sudionicima sudskih postupaka;
radi promicanja načela visokih etičkih standarda,
radi zakonitog i pravodobnog pružanja pravne zaštite građanima, pravnim osobama i svim drugim ovlaštenim sudionicima postupka,
radi jačanja povjerenja javnosti u pravednost i učinkovitost sudačkog poziva;
uzimajući u obzir međunarodna načela sadržana u:

– Općoj deklaraciji o ljudskim pravima Opće skupštine Ujedinjenih naroda (Rezolucija broj 217A (III) od

    10. prosinca 1948.);
– Rezoluciji Ujedinjenih naroda »Temeljna načela neovisnosti sudstva« iz 1985. godine;
– Rezoluciji Ujedinjenih naroda »Ljudska prava i pravosuđe« od 22. listopada 1993. broj 50/181 i 20.

   prosinca 1993. broj 48/137;
– Deklaraciji o pravima i odgovornostima pojedinaca, grupa i društvenih tijela za promicanje i zaštitu   

   prihvaćenih ljudskih prava i temeljnih sloboda (Rezolucija Opće skupštine Ujedinjenih naroda 53/44

  usvojena 8. ožujka 1999.);
– Preporuci Vijeća Europe broj R (94) 12 o neovisnosti, nepristranosti, učinkovitosti i ulozi sudaca;
– Bangalorškim načelima ponašanja sudaca;
– Europskoj povelji o zakonima za suce usvojenoj od 8. do 10. srpnja 1998. u Vijeću Europe;
    kao i drugim dokumentima međunarodne zajednice,

 
    Kodeks sudačke etike određuje:


 ugovorima ili zakonima Republike Hrvatske.

3. Humanost i etika
Sudac se u profesionalnom postupanju i u privatnom životu mora ponašati humano te primjenjivati

 najviša etička načela u skladu sa standardima profesionalne i opće kulture.

4. Neovisnost
Sudac je dužan postupati neovisno u odnosu na društvo, društvene skupine i pojedince te je dužan

postupati i odlučivati samo u skladu sa savjesnim tumačenjem i primjenom propisa.

5. Nepristranost
Sudac mora obnašati svoju dužnost nepristrano i bez predrasuda ili naklonosti u odnosu na rasu, boju kože, vjeru, nacionalnu pripadnost, životnu dob, bračni status, spolnu orijentaciju, socijalni i imovinski položaj, političku

opredijeljenost i svaku drugu različitost.
Sudac je dužan suzdržati se od davanja izjava ili komentara kojima bi se u postupku mogla narušiti

 pravičnost suđenja i stvoriti dojam pristranosti.

6. Stručnost
Od suca se traži visoka razina znanja u poznavanja prava i njegove primjene kako bi bio sposoban stručno obnašati sudačku dužnost.
Sudac ima pravo i dužnost sudjelovati u ponuđenim programima stručnog usavršavanja.

7. Jednakost
U obnašanju sudačke dužnosti sudac je dužan pristojno, obzirno, s

 poštovanjem i na jednaki način
odnositi se prema svim sudionicima sudskog postupka.
Jednako postupanje prema svim sudionicima postupka sudac će zahtijevati i

 od zaposlenika u sudu i svih drugih koji su pod njegovim službenim utjecajem.

8. Dostojanstvo sudačkog poziva
Sudac je dužan obnašanjem sudačke dužnosti i aktivnostima izvan suda

razvijati standarde ponašanja koji pridonose očuvanju ugleda i dostojanstva

suda i sudačkog poziva.
Sudac mora izbjegavati svako ponašanje koje je nedostojno i koje stvara

dojam nedoličnosti sudačkom položaju, prihvaćajući i ona ograničenja

 koja bi se drugim građanima činila opterećujućima.
Sudac je dužan čuvati ugled sudačkog poziva i položaja kroz pisanu i

 izgovorenu riječ.
U obnašanju dužnosti predsjednika suda ili predsjednika odjela sudac

ne smije stvarati ozračje vlastite nadređenosti.
Sudac ne smije obavljati ni jednu javnu ili privatnu, plaćenu ili neplaćenu dužnost, koja nije u skladu s položajem suca.
Sudac ne smije dopustiti da njegova obitelj neprilično utječe na njegovo postupanje i odlučivanje u obavljanju sudačkog poziva.
Sudac se ne smije koristiti ugledom svog poziva kako bi ostvario ili

 unaprijedio svoje privatne interese,

interese članova svoje obitelji ili bilo čije druge interese.
Sudac ne smije dopustiti da članovi njegove obitelji, zaposlenici u sudu

 ili bilo tko drugi podređen

autoritetu sudačke dužnosti prihvati dar, zajam ili uslugu za ono što bi

 sudac u obnašanju svoje dužnosti učinio ili propustio učiniti.
Sudac se izvan sudačke dužnosti ne smije baviti davanjem pravnih

savjeta ili pružanjem pravne pomoći.
Sudac ni nakon prestanka sudačke dužnosti, osim ako to ne zahtijevaju

 pravila postupka, ne smije djelovati u bilo kojem svojstvu u predmetu u

 kojem je postupao za vrijeme obnašanja sudačke dužnosti, kao ni u

 predmetima koji su u svezi s tim predmetom.

9. Odgovornost
Sudac je dužan predmete kojima je zadužen rješavati redoslijedom tako da ne daje prednost nekoj od stranaka u postupku.
Sudac je dužan paziti da u njegovu radu na pojedinim predmetima nema nepotrebnog zastoja te je

 dužan u najkraćem mogućem roku provesti postupak u kojem odlučuje.
Sudac je odgovoran za racionalno raspoređivanje posla u okvirima pune iskorištenosti radnog vremena.
Sudac ne smije otkriti povjerljive obavijesti za koje sazna tijekom obnašanja dužnosti, osim ako to

zahtijeva službena dužnost.

10. Marljivost
Sudac je dužan uložiti sav svoj trud i znanje u ostvarenje najboljih radnih rezultata, pazeći pritom da

količina ostvarenih zadataka ne bude na štetu njihove kvalitete.
Sudac je dužan u skladu sa svojim mogućnostima i interesima posvetiti se ne samo radnim zadacima i odgovornostima vezanima za sud i donošenje sudskih odluka, već i drugim zadacima važnima za sudački poziv i funkcioniranje suda.
Izvansudske aktivnosti suca ne smiju ometati njegovo redovito i uredno obnašanje sudačke dužnosti.

11. Sloboda udruživanja
Suci imaju pravo osnivati strukovne udruge i sudjelovati u radu tih udruga koje će, radi zaštite i

promicanja sudačkog poziva, zastupati njihove interese te štititi njihovu neovisnost i položaj sudbene

 vlasti.

12. Odnos prema javnosti
Sudac je dužan u javnim istupima promicati ugled sudačkog poziva.
Sucu je zabranjeno iznositi mišljenje o određenim sudskim postupcima koji su u tijeku i o odlukama

 sudova u tim postupcima.
Sudac može sudjelovati u javnim raspravama o pravu, pravnom sustavu i funkcioniranju pravosuđa.
Kada nastupa u javnosti ili kada komentira društvene pojave putem javnih glasila, pisanih članaka,

 radio ili televizijskih programa, na javnim skupovima, predavanjima i slično, sudac mora nastojati da

 njegov nastup bude utemeljen na propisima, a izneseni stavovi i njegovo sveukupno ponašanje u

skladu s odredbama ovog Kodeksa.
Sudac treba izbjegavati isticanje svoje osobe te izražavanje svojih stavova i mišljenja tijekom i u povodu postupka, osobito putem medija.

13. Odnos prema sucima i zaposlenicima u sudu
Suci su dužni korektno se odnositi prema svim zaposlenicima u sudu.
Suci su dužni međusobno razvijati i održavati dobre kolegijalne odnose i stručnu suradnju.
Sudac je dužan pomagati sudskim savjetnicima u njihovom stručnom usavršavanju.
Sudac je dužan sudačkim vježbenicima omogućiti usavršavanje pravnog znanja u sudskoj praksi,

pri čemu treba nastojati da stečena znanja i primjena pravne teorije u praksi budu temeljiti.
Sudac je dužan kod sudskih savjetnika i sudačkih vježbenika razvijati razinu etičkog ponašanja u

 skladu s ovim Kodeksom.

14. Povrede Kodeksa
Poštivanje Kodeksa je sudačka obveza.
Svatko ima pravo ukazati na ponašanje suca suprotno odredbama ovog Kodeksa.
Predsjednik sudačkog vijeća suda u kojem sudac na kojeg se pritužba odnosi obnaša dužnost, izložit će pritužbu sudačkom vijeću.
Sudačko vijeće će sucu omogućiti da se očituje o pritužbi.
Ako sudačko vijeće utvrdi da je pritužba osnovana, donijet će odluku kojom utvrđuje povredu ovog

Kodeksa.
Protiv odluke vijeća o povredi ovog Kodeksa sudac ima pravo prigovora u roku od osam dana od dostave odluke. O prigovoru odlučuje Vijeće iz članka 107. stavka 2. Zakona o sudovima, većinom glasova svih članova Vijeća.
Pravomoćna odluka dostavlja se predsjedniku suda u kojem sudac obnaša dužnost.
Odredbe o povredama ovog Kodeksa u primjeni su na kršenja odredaba Kodeksa nastala nakon njegovog stupanja na snagu.

15. Završne odredbe
Ovaj Kodeks prihvaćen je na sjednici Vijeća predsjednika sudačkih vijeća Republike Hrvatske dana 26. listopada 2006. te je istog dana stupio na snagu, a bit će objavljen u Narodnim novinama.

Zagreb, 26. listopada 2006.


                                                   Predsjednica Sudačkog vijeća
                                               Vrhovnog suda Republike Hrvatske
                                          Davorka Lukanović-Ivanišević, dipl. iur., v. r.